Pagina:Piaggio Poexie zeneize 1846.djvu/139

Da Wikivivàgna

L’è o viaggiâ! ben megio l’ëa
Stâ segûa ne-a mæ peschëa,
Che ogni pö a morte incontrâ
Pe-a mæ smania de figûâ!

A fa ûn schitto ciù slansôu,
E a se trêuva in mezo a ûn prôu
Tûtto pin de scioette e d’erba,
A gh’andava sciù sûperba,
A se paeiva ciù segûa,
Che da lonxi a descroviva
E chi andava e chi vegniva.
Ma o bon tempo poco dûa!

Passò a caxo ûn Aquilotto,
E vedendo a Ræna sotto
O ghe piggia ben l’ammïa,
Særa i äe, e zù s’asbrïa
Per beccâsea, ma per sorte
O a fallî, e a scappò dä morte.

Allöa presto a viaggiatöa,
Sempre lì co-a morte ä göa,
A tornò in derrê pe andâ
Ne-a so Patria abbandonâ
A stâ sempre prexonëa,
Ma segûa ne-a so peschëa.

Doppo aveì, con perde o sciôu,
Mille reizeghi schivôu,
Finalmente a gh'arrivò
A fè ûn schitto, e a se cacciò
Tûtta allegra in ta peschëa,
Ma a trovò o posto piggiôu,
Dappertûtto imbarassôu
Che de pesci pinn-a a l’ ëa,