Pagina:Lunaio.reginna.1888.djvu/12

Da Wikivivàgna

12.
Zeffiri e ventixêu,
Raggi de Sô contenti,
Euggiæ da arrancâ o chêu,
Salûi, sprofondamenti,
– Quante armonie sciâ vêu
Da-o Çê, da-o Mâ, dä Tæra, in compagnia
Cantiän: – « Viva o Pessotto, e a sò Sciortia! »

13.
Canson, se ti hæ a fortûnn-a
De fâte amighe e nostre Scignorinn-e,
Te prego a dî a ciù d'ûnn-a
Che e nêuve Capellinn-e,
D'oxelli e grigoe pinn-e,
Son barracche mandæ da-i Pariggin
Pe offende a nobiltæ di sò faccin,
E fâle ancon pareì[sic] bisce oxellinn-e.

14.
Poi digghe ascì, (se ti hæ
Vêuggia de fâte criâ,)
Che l'é ûn tradî a caitæ
Da Patria o desprexâ
L'önô c'ha avûo tanti anni i nostri Poæ
De rischiâ a vitta in mâ,
E dâse co-i Corsæ,
Per mandâ a Zena e Donne ben vestïe,
Sûperbe in to Pessotto, e riverïe;
– E azzunzi (per finî)
Che o Pessotto in sostanza o l'é o Vestî
Portôu fin dä Madonna in sce l'Artâ.
– Poi, se no-a vêuan capî,
Ti màndile a spigoâ.

L. F.