Pagina:Esopo Zeneize 1822.djvu/85

Da Wikivivàgna

No stâ a fâ tanta gazzæa,
Disse a Vorpe inveninâ,
Con a mæxima monæa
(Semmo patta)[1] son pagâ.

Chi fà inganni aspete inganni,
Chi dà danni aspete danni,
E chi vêu de bûrle fâ,
Bûrle ascì se pêu aspetâ
Senza aveiselo pe-a mâ.




FOA XLV.

O Ratto in ta formaggia, e o Gatto.


Un-na votta un-na Camêa,
Meza cêuga[2], e despensêa,
A sentiva remesciâ
In despensa, e rozziggiâ,
A se mette in aguaitêua[3]
Da-o pertûso da ciavêua,
A descrêuve un bello Ratto
Chi mangiava[4] un-na formaggia,
Tutta pin-na alloa de raggia
A cammin-na a piggiâ o Gatto,
E ghe o særa presto drento,
Rodilardo ben contento,

  1. Che t’ho dæto,
  2. chêuga
  3. aggueitêua
  4. sgrannava