Pagina:Piaggio Poexie zeneize 1846.djvu/782

Da Wikivivàgna

E sûnnando ûn campanin,
Chi æse attrôu, dio... din... din...
Un relêujo, ûnn-a collann-a....
Ma l’è tûtto zà ä Cazann-a;
Oi, argenti e roba ûzâ,
Tûtto mangia Carlevâ.

Chì finiscio, Cattainetta,
A mæ longa Cansonetta,
Quando sæì voî ascì sposâ
Dîghe a-o vostro Beppinetto,
Che per fâ ûn bon Carlevâ,
Vêuggio dâghe o mæ segretto:
Mangio spesso di raviêu
Con Teixinn-a e i mæ figgiêu.