Pagina:Esopo Zeneize 1822.djvu/74

Da Wikivivàgna

O sciollo o raxonava
Così, ma o delirava,
Subito o prinçipiò
A dâse ben d’attorno,
E tanto o s’ingösciò
Mangiando nêutte e giorno,
Che o pesso de mincion
O moî[1] d’indigestion.

O quanta Gente cazze in basso stato
Solo per ambizion
De voêi stâ a paragon
Di ricchi, e senza ciumme sgûeâ[2] tropp’ato!




FOA XL.

O Matrimonio de l'Agno.


Un giorno gh’ea un bell’Agno,
Che moscio, e pin de lê,
Ghe vîgne[3] a smangiaxion
De voêi piggià moggiê:

Pe rende ciù distinta
L’agnesca so famiggia
Fra i megio Insætti, o voeiva
Çercâ a ciù bella Figgia.

  1. moì
  2. sghêuâ
  3. vìgne