Pagina:Eneide 1895.djvu/73

Da Wikivivàgna

51
Nœûtte e giorno ö va in gîo sensa fermâse
Ö no dorme, ö no quëta, ö no se stanca,
In sce e töri, in sce i teiti ö va a pösase
E se ö vedde ûn pacciûgo ö te l’abbranca
E ö ghe sciûscia in manea da spolmonase
Che ûn bædin che ö no vaiva ûnn-a palanca
Ö diventa unn-a m[oçça], ûnn-a cagnara
Che chi a tocca ö s’immerda e ö se bûzara.

52
Puei pensâ che pittâ, pe sto marviaggio
Quando ö l’ha indovinoû quant’ea successo,
Senza sta a zinzannâ ö se* misso in viaggio
E pe drîto, pe inverso e pe refesso,
Azzunzendo in ça e in la qualche retaggio,
Rinforzando do cô se gh’ea do spesso,
Ö se* misso a cantala in tûtti i toin
C’ûnn-a côa de commenti e spiegazioin

53
Ö dixeiva: che ûn Tizio ûn farabûtto,
Un Troian senza scarpe, ammiseioû,
Che pe ûn adæto ö s’accattava tûtto,
L’ea da poco in Cartagine arrivoû,
E Didon desprexando ö graddo, ö lutto,
A l’aveiva in sce l’atto appilotûoû[1],
Ch’ean zà doi rosci in t’ûnn-a scorza d’œûvo
E che ö batoso ö ghe mangiava apprœûvo;

  1. appilotôu