Pagina:Esopo Zeneize 1822.djvu/11

Da Wikivivàgna

E ti no sæ, potron!
Che a-o mondo per mangiâ
Guagnâselo besêugna
Primma con travaggiâ.


FOA III.
A Crava, e a Pegoa.



Un-na gianchissima bella Pegoetta
A fè amicizia c’un-na Cravetta;
Ean tutte due de fresca etæ,
E paivan figgie da stessa moæ:
Quando o tettin ciù no piggiavan
A-o stesso fiumme a beive andavan,
A-o stesso campo per pascolâ,
A mæxima erba finna a çercâ;
Ean sempre insemme, sempre axillavan,
E con leccâse s’addormentavan.

Ma quando e corne spuntò ä Cravin-na
A lasciò o campo pè andà ä collin-na
Arrampinandose sciù pe-i bricchetti
Per mangià l’erba drento i scuggetti,
No sovvegnindose ciù da compagna
Chi a seguitava sempre ä montagna
Pin-na de puîa, con spolmonâse,
Sempre in sci pissi d'arrubbattâse,